Kada sam se prijavljivao za volontiranje nisam imao nikakvu predodžbu što me zapravo čeka. Kakvi se to gulaši uz disko kuglu kuhaju u malom ribarskom mjestu na Visu shvatit ću u nešto manje od tjedan dana provedenih na zasigurno jednom od najljepših hrvatskih otoka koji se uskoro nada postati drugim UNESCO-ovim geoparkom u Hrvatskoj.
Da Goulash Disko nije običan festival to se dalo naslutiti što po samome imenu, što po videima koji se mogu naći na društvenim mrežama. Osim toga, prvi je domaći festival financiran crowdfunding kampanjom zbog čega i opstaje već šestu godinu zaredom. Službeni datumi festivala od 12. do 16. rujna nisu zaustavili da partijanja započnu početkom toga tjedna, a završe dan poslije službenog kraja festivala. Jer zašto ne.
Velika većina vas vjerojatno ne zna ništa o ovome festivalu, a ni što se na njemu svira i izvodi. Iako je teško izvesti nazivnik kojim bi ovaj festival mogli opisati, prema riječima organizatora, festival je upravo ono što mu i samo ime sugerira – gulaš. Gulaš u kojem se može naći glazba različitih žanrova i ritmova poput etno, folk i gypsy glazbe, punka, reggaea te elektronskog bassa, housea i duba. A upravo time Goulash uspijeva zadovoljiti svačiji ukus. Prvotni partiji bili su organizirani u Irskoj pod istim imenom, ali s prefiksom balkanski čime je tulumarenje bilo sve samo ne obično. Ovogodišnji šesti po redu Goulash već je tradicionalno uspio implementirati taj često pejorativan pojam čime svijetu daje originalan način zabave. I kada kažem svijetu, mislim to doslovno jer ljudi koji dolaze na ovaj festival od svugdje su samo ne iz Hrvatske i regije. Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Sjedinjene Američke Države, Italija samo su neke od najčešćih zemalja iz koje ljubitelji dobre glazbe dolaze.
FOTO: Goulash Disko
U redu, osnovne informacije ste dobili, ali što Goulash čini gulašem? Kao prvo, na festival dolazite kampirati što vas odmah izbacuje iz svakodnevne kolotečine buđenja u udobnome krevetu i ugodnosti doma. Limit od oko 1000 ljudi događaju daje obiteljsku dimenziju intimnosti i privatnosti gdje „svatko svakoga zna“ pa vam i ne treba sidekick da dođete ovdje i uživate. Što sam više ljudi upoznavao shvatio sam da ih ovdje ne dijelim makinalno po naciji kako to činim u „vanjskome svijetu“ punom etiketa jer ovdje sam ljude vidio kao one bez nacija i zastava, ljude koje spaja gotovo idolska ljubav prema dobroj glazbi i dobrom partiju. Također, teško je ne primijetiti nevjerojatnu sinergiju dancefloora i glazbenika ili DJ-a koja je rijetko vidljiva na običnim koncertima jer manji prostor ispunjen raznobojnim vizualima i laserima daje plesanju i uživanju novu razinu zbog čega se očigledno toliko ljudi i vraća iz godine u godinu. Koliko u tome pomažu razni opijati, prepustit ću svakome da procijeni sam za sebe. Da su partijaneri na ovome festivalu dobroćudni dokaz je da i ako izgubite mobitel ili novčanik ne morate brinuti jer ih se većina vrati pravome vlasniku.
FOTO: Goulash Disko
Uživanju u festivalu svakako doprinosi mala i šarmantna Komiža koja djeluje kao jedino mjesto gdje ovakva vrsta festivala i može uspjeti jer otvorenost lokalaca prema strancima pa i sama izoliranost mjesta kuha poseban ugođaj koji se dobrim miješanjem glazbe pretvara u glavno jelo – Goulash.
Možda vam ovo suho prepričavanje jest približilo Goulash, a možda i nije. U svakome slučaju ostaje vam sljedeće ljeto da sami provjerite što se to dolje kuha. Do tada pogledajte aftermovie prethodnog Goulasha i zapamtite da je festivalski osmijeh najiskreniji koji možete dobiti, ali i dati.
USKN KOMUNA 